Doseljavanje na otok – suvremene migracije na otok Korčulu

Sažetak

U ovom se radu, kroz studiju slučaja otoka Korčule, istraživalo pojavu novijeg doseljavanja na hrvatske otoke, odnosno doseljavanja stanovništva nakon 2000. Interes bio je usmjeren na domaće i strane useljenike koji većinu godine žive na Korčuli, odnosno kojima je otok mjesto stalnog boravka. Autoricu je zanimalo što ih dovodi na mjesta u kojima se bilježe negativni demografski trendovi, odnosno ona iz kojih se stanovništvo pretežito iseljava. Cilj rada bio je na temelju studije jednog otoka sustavno istražiti kontekst dolaska različitih migrantskih skupina, ispitati njihove razloge za preseljenje te naglasiti sve značajniju ulogu otoka u povratnim i dolaznim migrantskim tokovima. Teorijska podloga rada oslanja se na pristupe koji naglašavaju neekonomske razloge migracije (King, 2002) te migracije kao rezultat promjene životnog stila (Benson i O’Reilly, 2009a). Istraživački pristup bio je kvalitativan i uključivao je intervjue s 37 doseljenika. Osim intervjua primijenjena je i metoda ankete kako bi se dopunili demografski podaci o ispitanicima. Na temelju podataka iz intervjua i anketnih upitnika sugovornici su grupirani u tri osnovne skupine prema njihovoj glavnoj vezi s otokom: a) migranti povratnici (trinaest ispitanika), b) bračni migranti/ice (dvanaest ispitanika) i c) doseljenici – bez prethodne bračne ili rodbinske veze s otokom (dvanaest ispitanika). Na primjeru Korčule može se zaključiti kako su veći hrvatski otoci, usprkos negativnim demografskim trendovima, potencijalno privlačne destinacije za određeni broj domaćih i stranih doseljenika. Iako je teško očekivati značajniju revitalizaciju otočnog prostora, turizam svakako dovodi nove aktere u njega. Veliki otoci u povoljnijoj su poziciji s obzirom na veći broj stanovnika i veću gustoću društvenih odnosa te veću količinu sadržaja i infrastrukturne opremljenosti.

KLJUČNE RIJEČI: Korčula, otok, imigracija, migracije životnih stilova, umirovljeničke migracije, povratne migracije