Multilateralna konferencija sindikata zemalja emigracije i imigracije (Beograd, Istanbul, Stuttgart)

Sažetak

U ovom radu autor razmatra nastanak i tok triju multilateralnih konferencija sindikata zemalja emigracije i imigracije, održanih u Beogradu (1972), Istanbulu (1973) i Stuttgartu (1976), spominjući ukratko i druge, ranije, multilateralne sindikalne skupove na kojima se raspravljalo o problemima zapošljavanja stranaca.
Dok se na prvoj konferenciji u Beogradu težilo općoj razmjeni mišljenja i ispitivanju mogućnosti suradnje između ideološki različitih sindikata država emigracije i imigracije, konferencija u Istanbulu raspravljala je o tri konkretna središnja problema zaposlenih stranaca u Zapadnoj Evropi (ugovornim normama, obrazovanju stranih radnika i njihove djece te sudjelovanju stranih radnika u radu sindikata u zemlji primitka). Konferencija u Stuttgartu, unatoč stanovitoj tematskoj uskoći, uspjela je ostvariti neku vrstu zajedničke platforme sindikata zemalja imigracije i emigracije u pogledu ekonomskoga, socijalnog i pravnog statusa stranih radnika. Međutim, svjetska ekonomska kriza, prema mišljenju autora, uvelike je utjecala da se dobro započeta međunarodna sindikalna suradnja i aktivnosti u korist stranih radnika dobrano smanji, o čemu ponajprije govori činjenica da se od 1976. nije održala više nijedna međunarodna konferencija sindikata.