Doseljenici i politička ekonomija radničkog aktivizma u SAD

Sažetak

U članku se razmatra promjenljiva politička ekonomija u koju su bili bačeni radnici-doseljenici u Sjedinjenim Državama krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Njihov angažman u američkom radničkom pokretu, razmotren kroz reakcionarnu/elitističku, liberalnu i progresivnu perspektivu, kontrastira se sa često citiranim konzervativizmom i patriotizmom što se susreću u doseljeničkim skupinama. Samo je progresivna perspektiva adekvatno usmjerena prema strukturalnim uvjetima pod kojima su radnici, i domaći i strani, stremili za zadobivanjem industrijske pravde. Na taj način ova se perspektiva odvaja od drugih u svojim zaključcima o razlozima za smrt američkog radničkog pokreta, kao pokreta te razvitak unionističke (sindikalne) politike zadovoljavanja minimalnih radničkih potreba. U članku se razmatra političko prestrukturiranje tijekom pedeset godina nakon građanskog rata (osobito trijumf sjevernjačke poslovne elite), promjene metoda industrijske proizvodnje i uprave, evolucija simbiotičkog odnosa između »biznisa« i vlade, te korisnost udovoljavanja radnoj snazi dokle god ona ne prihvaća pojmove industrijske demokracije. Ovim se člankom tako pokazuje da su ulogu doseljeničkih grupa uvelike ograničavale snage daleko moćnije od svih mogućih udruženja ili ideologija za kakvim su doseljenici možda težili.