Međunarodnopravna osnova položaja Hrvata u Mađarskoj

Sažetak

Nestajanje fiktivnog poslijeratnog jedinstva i sklada u zemljama Istočne Evrope dramatično je ukazalo na vrlo brojne i gotovo nerješive probleme multinacionalnih društava u tom dijelu našeg kontinenta.
U vrijeme posljednjeg velikog prekrajanja političke karte Evrope – nakon Prvog svjetskog rata – mogućnost da se dosljedno provede načelo samoodređenja naroda i stvaranja nacionalnih država, ponukala je velike sile pobjednice da u tom dijelu Evrope (a i u nekim susjednim državama) nametnu međunarodni sistem zaštite etničkih, vjerskih i jezičnih manjina pod okriljem Lige naroda. Iako je i sama bila podvrgnuta tom sistemu (Trianonskim mirovnim ugovorom), zbog velikog broja Mađara u susjednim državama je bila među onim rijetkim državama koje su se zalagale za obnovu predratnog sistema zaštite manjina u okviru Ujedinjenih naroda. Međutim, nova svjetska organizacija posvetila se prvenstveno zaštiti prava čovjeka i zabrani diskriminacije, smatrajući ih dovoljnim i za zaštitu posebnih potreba pripadnika manjina.
Ipak, postepeno je rastao korpus posebnih pravila međunarodnog prava koja pružaju zaštitu manjinama, kako u ugovornom, tako i u običajnom međunarodnom pravu. Sva ta opća pravila obvezuju i Mađarsku i Jugoslaviju, te se primjenjuju i na hrvatsku manjinu u Mađarskoj i na Mađare u Jugoslaviji. U domeni međunarodnih ugovora najznačajniji je Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, ali i konvencije usvojene u nekim specijaliziranim ustanovama (UNESCO, Međunarodna organizacija rada). Postojeće norme međunarodnog običajnog prava nastoje se modificirati u posebnoj Deklaraciji o pravima manjina, koju na temelju jugoslavenskog nacrta izgrađuje Komisija za prava čovjeka Ujedinjenih naroda (u ožujku 1990. završeno je prvo čitanje nacrta).
Za Hrvate u Mađarskoj (i Mađare u Jugoslaviji) posebno su značajni bilateralni odnosi i sporazumi tih dviju država, a naročito programi o njihovoj znanstvenoj, prosvjetnoj i kulturnoj suradnji, u kojima se mnogi dogovori posebno odnose na pripadnike manjina.
Usporedno s uznemiravajućim međuetničkim konfrontacijama u zemljama Istočne i Južne Evrope, evropski kontinent izražava i sve jedinstveniju namjeru da spriječi kršenja prava čovjeka – uključujući i prava manjina i njihovih pripadnika. Bečki sastanak konferencije o sigurnosti i suradnji u Evropi uspostavio je efikasan mehanizam nadzora nad poštovanjem prava čovjeka, a novi, ohrabrujući korak predstavlja i želja Jugoslavije i Mađarske da uđu u Savjet Evrope – regionalnu organizaciju s četrdesetogodišnjom tradicijom efikasne međunarodne sudske kontrole poštovanja građanskih i političkih prava ljudi.