Gradišćanski Hrvati – zajedništvo usprkos granica

Sažetak

Raspadom Austro-Ugarske – što rezultira formiranjem novih država i razgraničenjima nerijetko nauštrb etničkih zajednica – i Gradišćanski Hrvati doživljavaju težak udarac. Razdvojeni državnim granicama, podvojeni ideološkim sistemima, u različitom etničkom okruženju, oni nastoje očuvati svoju nacionalnu svijest i nacionalni identitet. Nažalost, procesu denacionalizacije u ime ideoloških razloga, državne homogenizacije ili pogrešno shvaćenog jedinstva u različitosti vrata su širom otvorena, a matični narod – i sam suočen sa sličnim dilemama – ne nalazi prostor za osmišljen iskorak u cilju zaštite svoje manjine.
Intenziviranjem integracionih procesa u Evropi na bazi interesa naroda koji u njoj žive (a ne na ideološkim ili geostrateškim pozicijama), demokratizacija odnosa na svim razinama i otvaranje komunikacije i dijaloga među različitim subjektima međunarodne zajednice o potrebama pojedinaca i kolektiviteta za zaštitom i očuvanjem njihovih posebnosti u kontekstu zaštite ljudskih prava, omogućili su neposrednije i osmišljenije kontakte Gradišćanskih Hrvata u Mađarskoj sa svojim matičnim etničkim zaleđem (Gradišćanskim Hrvatima u Austriji), s brojnim sunarodnjacima u Mađarskoj i s matičnim narodom u Hrvatskoj. Još jednom se pokazala istinitom tvrdnja da jedino što lako prelazi granice i razna ograničenja je materinska riječ, tradicija i svijest koja povezuje sponom zajedništva obitelji, naselja, pokrajine i države, istovremeno dajući svoj specifični doprinos svjetskom mozaiku kultura i jezika, što podvodimo pod termin civilizacijskih dostignuća.