Hrvatsko izbjeglištvo u svjetskom okviru

Sažetak

Članak se bavi suvremenim izbjegličkim tokovima u svijetu i upućuje na nastanak Visokog zastupstva za izbjeglice Ujedinjenih naroda u vezi s rješavanjem problema poslijeratnih europskih izbjeglica. Tek postupno, počevši od mađarskog ustanka 1956, i druga se izbjeglička pitanja počinju internacionalizirati. Tako je do 70-ih godina stvoren čitav niz institucija, međunarodnih i regionalnih ugovora o izbjeglicama, uz aktivno sudjelovanje spomenute agencije UN. Navodi se međunarodna pravna definicija izbjeglica zapisana u Konvenciji o statusu izbjeglica UN (1947) i njezino proširenje u Konvenciji o problemima izbjeglica u Africi (1969). Utvrđuju se temeljni uzroci izbjegličkih pokreta u Trećem svijetu. Autor dolazi do zaključka da se u literaturi istaknuti pattern, koji gotovo redovito generira izbjeglice, označen kao kompetitivno formiranje države, može primijeniti na aktualne sukobe u Jugoslaviji i Hrvatskoj. Na kraju se utvrđuju uzroci hrvatskog izbjeglištva, te razlike između srpskog izbjeglištva iz Hrvatske u Srbiju i izbjeglištva Hrvata (kao i izbjeglica drugih nacionalnih skupina) u inozemstvo i dijelove Hrvatske izvan linija ratnog sukoba. Autor se zalaže za aktivnu izbjegličku politiku, kao sastavni dio hrvatsku vanjske politike, koja bi polazila od stvarnih interesa Europe i svijeta da riješi hrvatsko izbjegličko pitanje.