Izgon i bijeg

Sažetak

Izravni pritisci i nasilje nad nesrpskim stanovništvom započeli su u pojedinim dijelovima Hrvatske već krajem 1990. nakon tzv. "balvan revolucije", da bi eskalirali neposrednom agresijom na Hrvatsku u svibnju 1991, kad počinju prvi veći valovi izbjeglica. Agresija se širi tijekom 1992. na Bosnu i Hercegovinu. U početku uglavnom bježi žensko stanovništvo, starci i djeca, dok im se poslije priključuju muškarci. Očito se nastoji u početku izvući nemoćnije stanovništvo, koje je manje sposobno oduprijeti se agresiji. Promatramo li način bijega i vrijeme kad se bježalo, možemo doći do jasnog zaključka da se u početku bježi individualno, dok se poslije bježi u zbjegovima i organizirano. Prognanici uočavaju da je razlog njihovu bijegu organizirana agresija, dok se u izbjeglica pretežno vjeruje da su tome uglavnom krivi njihovi susjedi, da su oni ti koji su uzrokom njihove nedaće. Neposredan povod za bijeg, prema iskazu ispitanika iz Hrvatske, najčešće je bio izravan oružani napad na njihovo naselje, dok su u onih iz Bosne i Hercegovine gotovo podjednako bila važna ratna zbivanja, općenito. Prognanici su češće nego izbjeglice pobjegli ravno u Zagreb, dok su izbjeglice češće najprije prebjegli u neko usputno mjesto, pa onda u Zagreb ili su u više etapa prevaljivali svoj izbjeglički put dok nisu stigli u glavni grad Hrvatske. Treba napomenuti da postoje dvije osnovne razlikovne točke između istraživanih skupina prognanika iz Hrvatske i izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, a to je da je prognanički val iz Hrvatske u vrijeme istraživanja gotovo zaustavljen (osim sporadičnih protjerivanja s područja pod nadzorom UNPROFOR-a), dok se iz Bosne taj val uveliko povećava. Druga je razlika u tome da su prognanici iz Hrvatske uglavnom pripadnici hrvatskog naroda, dok su izbjeglice iz Bosne u velikoj mjeri Muslimani.