Osnovne značajke unutarnje migracije stanovništva Hrvatske 1880–1981.

Sažetak

Rad razmatra prostornu pokretljivost stanovništva na teritoriju današnje Republike Hrvatske tijekom jednog stoljeća (1880–1981). Cilj je bio utvrditi osnovne značajke pojedinih oblika unutarnje migracije. Analiza je pokazala da se u razmatranom prostoru i vre¬menu zbivala razmjerno jaka migracija stanovništva, definitivna i privremena (sa svim obli¬cima), a da se s vremenom mijenjao njen dominantan oblik. U razdoblju 1880–1945. do¬minirala je konačna migracija koja je ishodište imala u nerazvijenim agrarno prenapučenim krajevima (selima), a odredište u ravničarskim krajevima Istočne Hrvatske te u trgovačkim i industrijskim središtima. Nakon Drugoga svjetskog rata pojačana je prostorna pokretljivost stanovništva. Posebice je bila jaka konačna migracija selo-grad (oko 600.000 osoba 1948–1981) koja je značajno pridonijela diferenciranim, a često i divergentnim, prostorno-demografskim procesima. U Hrvatskoj je dostignut i visoki stupanj dnevne mobilnosti radnika; godine 1981. izvan mjesta stanovanja radilo je 44,7% zaposlenih i svakodnevno se vraćalo kući. Po svemu sudeći, Hrvatska je u "kasnoj tranzicijskoj etapi" prostorne pokretljivosti; smanjuje se ruralni egzodus, ali je još uvijek realno djelomično transponiranje dnevne mi¬gracije (cirkulacije) selo-grad u konačnu.