Goti koji su i Slaveni (Gothi qui et Sclavi)

Sažetak

Sintagma "Gothi qui et Sclavi", zapisana u Ljetopisu popa Dukljanina i u Salonitanskoj historiji Tome Arhiđakona, ima svoje realno povijesno ishodište u tzv. "hrvatskoj redakciji" Ljetopisa popa Dukljanina, zapravo u Kronici hrvatskog Anonima. Izraz Gothi qui et Sclavi odnosi se na one Gete koji su se doselili u Dalmaciju. Geti su poznati još iz antičkih vremena kao stanovnici zapadne crnomorske obale, odakle su se od I. do IV. stoljeća proširili po Panoniji. Sredinom IV. stoljeća ratničke su čete Gota krenule od Baltika prema Italiji i u Gornjoj Panoniji pokorili Gete, pa je u drugoj polovini istog stoljeća došlo do miješanja ovih dvaju naroda. Među malobrojnim kroničarima toga vremena ističe se Jordanes koji je opisao Gete u sjevernim dijelovima Dalmacije i Italije, te Sveti Jeronim i Isidor Seviljski, koji su zapisali prodor Gota u Italiju. Germanske etnoskupine kojima su pripadali i Goti već su u VIII. stoljeću nestale ili su apsorbirane u druge etnikone i Goti su tada prestali postojati. Geti su, naprotiv, stapajući se s panonskim narodima neodređeno zvanim Skitima, svoju kulturu i tradicije nametnuli civilizacijski inferiornijim Antima i drugim predslavenskim narodima te nastavili egzistirati u zapadnoj Panoniji i sjevernoj Dalmaciji kroz cjelokupno srednjovjekovlje. Geti su prenijeli s istočne balkanske obale na zapadnu svoje tradicionalne i druge društvene vrijednosti. Stapanjem sa Skitima (Protoslavenima) stvorene su pretpostavke za genezu slavenskih jezika. Potomci davnašnjih Geta i Skita te kasnijih Veneda i Anta, u Dalmaciji su pokorili i asimilirali zatečene Japode, Liburne, Histre, Mezeje i Delmate. Iz toga etnosupstrata nastali su Hrvati i drugi slavenski narodi koji i danas nastavaju nekadašnju rimsku Dalmaciju. Prema tome, sintagma izražena u naslovu ovog napisa, "Goti, koji su i Slaveni", nije rezultat nikakve "gotomanije" nego povijesna realnost koja bi trebala glasiti "Geti, koji su i Slaveni".