Neka razmišljanja o proučavanju lokalnih shvaćanja o naciji u dolini gornje Kupe nakon uspostave slovenskohrvatske državne granice

Sažetak

Danas su u dijelu rasprava o etničnosti i nacionalizmu, osobito u europskoj socijalnoj antropologiji, sve više u središtu pozornosti teme koje se odnose na specifičnu europsku situaciju nakon »pada Berlinskog zida«, odnosno na problematiku novih međunarodnih granica u nekadašnjim europskim socijalističkim zemljama. Pogranična područja, naime, nude svojevrsnu perspektivu za proučavanje društvenih procesa, od tzv. deteritorijalizacije do jačanja teritorijalnih granica, koji se u pograničnim sredinama iskazuju na doista osebujan način. Određeni nacionalni entiteti na pograničnim područjima zacijelo najjasnije iskazuju odnose sa susjednim pograničnim zajednicama, koji uglavnom održavaju osjećaje društvene različitosti kao istost ili kao drugotnost od jezgre ili većine populacije u njihovim vlastitim »nacionalnim državama«. I autorica ovoga priloga obrađuje jedan takav prostor, tj. pogranični pojas određen novom međunarodnom granicom između Slovenije i Hrvatske (1991.). Tekst nas tako ukratko upoznaje s nekima od najvažnijih rezultata dvaju terenskih istraživanja što ih je autorica provela 1993. i 1996., s ciljem proučavanja dolinskoga (samo)shvaćanja nacionalnog identiteta i kako se njime upravljalo prije i poslije uspostave međunarodne granice. Konkretan motiv za takvu vrstu analize pronašla je najprije u proturječnim obrazloženjima o najprimjerenijoj prirodi nove državne granice koja su bila osobito u središtu pozornosti od početka devedesetih godina, te su uglavnom zabilježena u masovnim medijima. Krajnosti u spektru različitih obrazlaganja o najprimjerenijem značenju nove državne granice uočila je između, s jedne strane, zagovornika ideje »Europe bez granica « i, s druge strane, branitelja zahtjeva za uspostavom »nepropusne granice« pred možebitnom nesigurnošću koja vreba iz balkanskoga prostora. Slično tome, autorica je prepoznala suprotstavljena stajališta i u očitom kontroverznom odnosu pograničnog stanovništva u dolini gornje Kupe prema okolnostima prisutnosti nove međunarodne granice, a što je rječito izraženo u izjavi da su »prije granice iz godine 1991. [bili] jedno, a sada su pak razdvojeni«. Naime, rijeka Kupa »razdvaja« ih već pet stoljeća i, osim toga, jasno je da se »već od davnine« prepoznaju kao Kranjci/Slovenci i Gorani/Hrvati. Autorica je, dakle, uočila temeljni problem upravo u utvrđivanju značajnog pokretačkog događaja u vezi s pojavom »novoga shvaćanja« u Dolinaca. Rezultati obaju istraživanja pokazali su da je, unatoč različitim perspektivama promatranja (1993., 1996.), uspostava granice 1991. bio odlučni događaj koji je pokrenuo lokalno definirana nacionalna shvaćanja.