Zapadna geopolitička orijentacija u javno mnijenje u postkomunističkim zemljama: objašnjenje gledišta

Sažetak

Autori daju analizu različitih geopolitičkih i geoekonomskih mogućnosti postkomunističkih zemalja te suprotstavljaju karakter postkomunističkih režima javnom mišljenju o osnovnim geopolitičkim i geoekonomskim orijentacijama zemalja o kojima je riječ. Postkomunistički režimi sredinom 1990-ih ocjenjuju se u odnosu na demokratizaciju i liberalizaciju unutarnjih i vanjskih ekonomskih odnosa. Naglašava se da su prozapadne geopolitičke i geoekonomske mogućnosti vrlo zahtjevne što se tiče politički h i gospodarskih reformi te prilagodbe i adaptacije ponašanja političkih i gospodarskih elita i različitih skupina građana na zapadnjački stil. Prozapadne opcije uključuju geopolitičke tranzicije s ciljem potpunog članstva u Europskoj uniji ili manje zahtjevnog oblika integracije kao što su sporazumi o slobodnoj trgovini i političkom partnerstvu. Proistočne geopolitičke opcije povezane su s udruživanjem s Rusijom i istočnoeuropskim zemljama ili s razvojnim strategijama tzv. Azijskih tigrova ili proizvođača nafte. Autori daju statistički model kako bi pokazali mnoge čimbenike koji objašnjavaju razlike u orijentaciji prema integraciji u EU kao što je izraženo 1996. u javnom mišljenju u postkomunističkim zemljama o kojima se govori. Statistička analiza 19 postkomunističkih zemalja pokazuje da je javnost u onim državama, koje su naslijedile višu razinu ekonomskog razvoja, pokazala veći stupanj podrške zapadnoj orijentaciji (tj. prema EU). Napredak demokratizacije osigurao je povoljne uvjete za zapadnu geopolitičku orijentaciju. Intenzivne geoekonomske veze s bivšim trgovačkim blokom kojim je dominirao Sovjetski Savez, znatno je umanjio orijentaciju prema zapadu u javnom mišljenju postkomunističkih zemalja. Analiza pokazuje da se na temeljni razdor (raskol) u zapadnoj i istočnoj orijentaciji sredinom 1990-ih može gledati kao na dugotrajnu geopolitičku i geoekonomsku diferencijaciju kontinenta.