Posljednja avantura: umirovljeničke migracije, klima i »ugodnosti«

Sažetak

Sve veći broj europskih umirovljenika na mediteranskim obalama, osobito zemalja EU-a, upućuje na praktičnu i znanstvenu relevantnost novih oblika migracija u Europi. »Umirovljeničke migracije« postaju od opisnog termina kandidat za znanstvenoistraživački koncept, barem ako je suditi prema upotrebi novoosmišljenog termina IRM (international retirement migration). No prije negoli taj termin zaista i postane zatvoren i koherentan koncept koristan pri istraživanju i objašnjavanju novih migracijskih fenomena, potrebno je riješiti niz problema. Autor pokazuje da brojne studije ne razlikuju jasno migracije u starijoj životnoj dobi od umirovljeničkih migracija, miješajući pri imenovanju koncepta karakteristike migranata s razlozima migriranja. Autor pokazuje da se do sada navođeni razlozi migriranja umirovljenika prema mediteranskim destinacijama ne mogu jasno formulirati kao činioci koji objašnjavaju migracije umirovljenika. On pokazuje da je jasno lociranje umirovljeničkih migracija na općoj temporalnoj skali mobilnosti teško moguće. Isto vrijedi i za pokušaj jasnijeg određenja umirovljeničkih migracija njihovim pozicioniranjem na skali kontinuuma od slobodnih do prisilnih migracija, kao i u kontinuumu proizvodnja − potrošnja. Autor zaključuje da se klimatske, zdravstvene, starosne i druge migracije, poput migracije životnih stilova i migracije ugodnosti (amenity) isprepleću s umirovljeničkima. Zato bi bilo plodonosnije koncentrirati se na odnos između osnovnih dimenzija koje povezuju sve migrante u ovom slučaju: umirovljenje, faza u biografiji i posebne destinacije.