Kretanje stanovništva Grada Zagreba s posebnim osvrtom na doseljavanje u razdoblju 1991.−2001.

Sažetak

Članak govori o promjenama u broju i prostornom rasporedu stanovništva Zagreba u proteklom desetogodišnjem razdoblju, polazeći od prvih rezultata Popisa stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001. Riječ je o ukupnoj međupopisnoj promjeni i ulozi prirodnoga kretanja i migracije u tome, s posebnim naglaskom na doseljavanje, o nekim pratećim posljedicama toga procesa te osnovnim ciljevima i prognozama demografskog razvitka u narednom razdoblju. Primijenjena je kako posredna metoda temeljena na podacima popisa stanovništva za ukupno stanovništvo i migracijska obilježja, tako i vitalno-statistička metoda dobivanja neto-migracijskog salda na bazi podataka ukupnog porasta stanovništva i vitalne statistike, u uvjetima nedostataka nekih komponenti kretanja stanovništva. Neto migracijski saldo stanovništva Zagreba u promatranom je razdoblju pozitivan, mada je njegov prosječan godišnji obujam smanjen u odnosu na ranija kretanja. Ipak je prirast stanovništva u cjelini rezultat viška doseljenih nad odseljenima, budući da je prirodno kretanje prvi put u jednome međupopisnom razdoblju negativno, kako za vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj 1991. − 1995., tako i u poratnom razdoblju. Osnovni je zaključak da se u Zagrebu stabiliziraju demografski tijekovi u odnosu na ranije, znatno dinamičnije razdoblje, pa dolazi do sve većeg izjednačavanja udjela doseljenoga i domorodnog stanovništva. Stanovništvo središnjeg dijela grada opada, a rastu rubni dijelovi prostornog obuhvata Grada Zagreba i okolni metropolski prostor. To su elementi za pojačanu brigu gradske vlasti o urbanističkom reguliranju i drugom poticanju razvoja i uređenja još nedovoljno izgrađenih, a sve naseljenijih, perifernih dijelova Grada, radi sprečavanja bespravne izgradnje, otklanjanja negativnih demografskih kretanja u pojedinim naseljima, ali i decentralizacije nekih gradskih sadržaja izvan upravno-teritorijalnog područja Grada.