Mađarska u kontekstu europske ekonomske migracije

Sažetak

Mađarski je parlament 19. lipnja 2001. usvojio »Zakon o Mađarima u susjednim zemljama«, ili tzv. »Statusni zakon«. Stupivši na snagu 1. siječnja 2002. taj je zakon udijelio osobita prava mađarskim manjinama u susjednim zemljama. Nakana je bila osloboditi Mađare s područja Rumunjske, Ukrajine, Slovačke, Jugoslavije i Hrvatske, potrebe za traženjem schengenskih viza u slučaju proširenja EU. Zakon je izazvao kontroverzije i u spomenutim zemljama i u samoj EU, jer ga je mađarski parlament usvojio a da se nije savjetovao s Vijećem EU i – još gore – neke mjere koje je zakon uveo, navodno su bile u proturječju s prevladavajućim europskim standardima o zaštiti manjina. Članak obrađuje osobitosti migracijskih procesa u Mađarskoj te pritom analizira mađarsku migracijsku politiku (tzv. etnički pristup) i komentira moguće posljedice primjene Statusnog zakona. Mađarska postaje sve zapadnija glede svojih migracijskih i demografskih obrazaca. Poput inih zapadnih zemalja, suočena je s nestašicom radne snage te traga za vlastitim rješenjem tom problemu, čak po cijeni suprotstavljenja regulacijama EU i međunarodnim pravnim normama. Migracijska politika zemlje uvjetovana je nacionalnom politikom koja teži održavanju bliskih odnosa s Mađarima u susjednim zemljama, u kojima mnogi Mađari žive. Primjena zakona pomoći će Mađarima (prema mišljenju mađarskih vlasti) da, s jedne strane, ograniče emigraciju, i da istodobno također uspore proces asimilacije Mađara u susjednim zemljama. No analiza migracijske povijesti Mađarske u proteklom desetljeću pokazuje da je tako nešto upitno. Zapravo, dobrorazrađene novčane mjere, što ih je Statusni zakon predvidio za gotovo sve sfere života Mađara u susjednim zemljama, poticat će emigraciju Mađara u svoju matičnu zemlju.