Hrvatske migracije početkom 21. stoljeća

Sažetak

U novijem radoblju u Hrvatskoj koegzistiraju svi migracijski modaliteti što govori da se njezina populacija nalazi na visokom stupnju migratibilnosti, a ujedno i o prisustvu svekolikih čimbenika koji ih uzrokuju. Obujam hrvatskih migracija, prostorni razmještaj njenih ishodišta, demografske strukture migracijskog kontingenta, a posebice negativni migracijski saldo Republike i glavnine njenih regija, nameću pitanje o nepovoljnom djelovanju na društveno-gospodarski, a osobito demografski razvitak. Usporedo, neki dosad prevladavajući oblici, kao što su primjerice gospodarske migracije u zemlje Zapadne Europe, sezonske unutrašnje migracije i cirkulacija radne snage, migracije »selo – grad« postaju migracijske pojave drugorazrednog značenja. Usprkos tome, i u novoj migracijskoj konstelaciji migracije djeluju nepovoljno na demografski razvitak Hrvatske. Unutarnja demografska polarizacija Hrvatske, koja se očituje kroz propulzivne prostore na jednoj, nasuprot sve širem depopulacijskom polu na drugoj strani, se pojačava, jer se vitalnost demografskih zbivanja (prirodni prirast i pozitivni migracijski saldo) veže uz najveće gradove, što dodatno stvara problem asimetričnog prostornog razvitka snaženjem oligocentričkog značenja regionalnih središta. Procjenjujemo da je prirodni pad stanovništva Hrvatske u međupopisnom razdoblju od 1991. do 2001. iznosio oko 45.000 što znači da je, promatrajući samo tu sastavnicu ukupnog kretanja stanovništva, broj žitelja Hrvatske trebao pasti sa 4.784.265 na 4.739.265. Međutim, taj je broj opao na 4.437.460. Dakle, po ovim, istina neujednačenim kriterijima, Hrvatsku je napustilo 301.805 stanovnika više nego što je istovremeno uselilo. Dvije osnovne kategorije koje participiraju u tom gubitku su stanovnici Hrvatske koji nisu po preporuci međunarodnih ustanova popisani kao stanovnici naselja popisa u zemlji zbog odsustvovanja duže od dvanaest mjeseci, a to su skupine izbjeglica i kontingent zaposlenih i njima pridruženih članova u inozemstvu. Tu treba pridodati i najnoviju kategoriju radnih migranata, koju smo uvjetno nazvali »odljevom mozgova«. Premda je teško uspoređivati, prilikom popisa stanovništva 1991. ustanovljen je broj od 285.216 stanovnika Hrvatske koji su bili na radu u inozemstvu ili su bili njima pridruženi.To je stanovništvo činilo 6,0% ukupne populacije. Ako danas promatramo odnos broja stanovnika u inozemstvu prema stanovništvu u zemlji, taj se udio smanjio na 5,6%. U taj odnos nije uključena izbjeglička populacija, koja će se zasigurno jednim dijelom i vratiti u Hrvatsku. Uključimo li i nju u inozemni korpus postotak se osjetno mijenja (premda je i unutar službenog popisa umjesto izjašnjavanja kao izbjeglice informator za tu osobu izjavio da je radni emigrant). Po našoj procjeni, a ne izračunu (nejasne metodološke kategorije) godine 2001. u inozemstvu živi 11,9% stanovnika Hrvatske.