Interkulturni odgoj: izazov i nužnost za naša višekulturna društva

Sažetak

U članku se najprije daje opći pregled interkulturnosti kroz zbilju i projekte, te se potom ističe uloga odgoja u izgradnji integriranih zajednica i interkulturnih odnosa. Tako nastavnici imaju bitnu ulogu u prihvaćanju različitosti i raznolikosti. Zbog njihova utjecaja na djecu i mlade, oni su odgovorni za izgradnju predodžaba i identiteta. A pitanje identiteta nalazi se u srži razumijevanja i vođenja višekulturne zbilje, jer je njegovo poimanje ključ koji će ubrzati ili zaustaviti socijalne pregovore. Ono potpiruje ratove ili potiče na suradnju. Potrebno je sebi predočiti identitete kao dinamične i interaktivne procese. Oni se grade unutar interakcije, ne samo dijakrono, nego i sinkrono. Kada se mijenja kontekst, stupovi na koje se najradije oslanja identitet, kao što je primjerice solidarnost, doživljavaju pomak i promjenu. Ne samo da pojedinci imaju više identiteta, nego se pri njihovoj izgradnji mogu pozvati na elemente posuđene od više kultura i iznova ih protumačiti. Usto, nositelji različitih kultura mogu iste elemente proglasiti svojima. Nužno je, dakle, spoznati višestruku pripadnost kulturnog nasljeđa. Interkulturni izgledi tiču se cjelokupne organizacije i svih aktivnosti obrazovnih ustanova (kao, uostalom, i svih ostalih socijalnih ustanova). U radu se ukazuje na razne putove koji imaju veze s institucijom škole u cjelini, kao i s razredom. Ističe se, između ostaloga, da različite odgojne ustanove (počevši od jaslica pa sve do sveučilišta) nisu samo mjesta gdje se uči i stječe znanje, nego su i mjesta gdje se živi i stječu iskustva, mjesta uzajamnog prihvaćanja i solidarnosti. Na taj način interkulturni odgoj mora nužno imati dvije dimenzije: dimenziju znanja i dimenziju iskustva, kojom obrazovanje postaje dijelom života.