Židovski identiteti u Hrvatskoj – sociološko-psihološki aspekt

Sažetak

Težište ovog rada je na načinu na koji zagrebački Židovi gledaju na sebe i svoj svijet. U radu se istražuje kako su povijesne i društveno-političke promjene utjecale na transformacije u židovskim identitetima te kako tri naraštaja hrvatskih Židova koji žive u Zagrebu, stariji (70 godina i stariji), srednji (starosti 40–55 godina) i mladi (u dobi od 20–30 godina) reagiraju na promjene u svom društvenom okruženju. Istraživanje počiva na premisi da se identitet ne može oblikovati u izolaciji, nego se njegova pojava i razvoj mogu postići jedino putem socijalnih interakcija. Usađen u povijesni i socijalni kontekst, identitet se tretira kao rezulat interakcije između pojedinca i njegove okoline u kojoj je pojedinac aktivni sudionik. Ovo kvalitativno istraživanje, temeljeno na individualnim intervjuima (sa starijim i srednjim naraštajem) i grupnim intervjuima (s mladim naraštajem) pokazuje da zagrebački Židovi aktivno sudjeluju u stvaranju svojega indentiteta. Pod utjecajem vanjskih činilaca, poglavito holokausta, komunističkog režima i uspona hrvatske nacionalne svijesti, Židovi raspravljaju o osjećaju identiteta preko svojih vlastitih priča povezujući ih s pričama drugih u svom okruženju. Osjećaj samoga sebe kao Židova razvija se iz socijalne interakcije i sadržajnih odnosa.