Suprotstavljanje prometu ljudskim bićima: iskustvo Republike Moldove

Sažetak

U članku se analizira pokušaj Republike Moldove da se suprotstavi prometu ljudskim bićima. Seksualna migracija kao masovna društvena pojava započela je u Moldovi sredinom devedesetih godina 20. stoljeća. Prema ocjenama stručnjaka, danas je njome zahvaćeno od 20.000 do 30.000 ljudi. Razlozi koji prisiljavaju ljude na seksualnu migraciju su društveno-gospodarska kriza i nizak životni standard stanovništva. Glavna odredišta seksualne migracije iz Moldove su Italija, Cipar, Turska, Njemačka, Rusija i balkanske zemlje. Osnovni smjer prometa ljudskim bićima ide preko balkanskih zemalja. Članak izdvaja četiri osnovne socijalne skupine koje su najčešće, dobrovoljno ili prisilno, uvučene u seksualnu migraciju. Na osnovi društvenih istraživanja predstavljen je socijalni portret žrtve takve migracije i opisana su njezina sociodemografska, gospodarska i organizacijska obilježja. Autori pokazuju da suprotstavljanje prometu živim bićima ima složen karakter, koji uključuje integraciju u međunarodne mehanizme borbe, korištenje iskustva i pomoći svjetske zajednice te koordiniranje djelatnosti pravosudnih tijela, međunarodnih struktura, nevladinih organizacija na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Izdvajaju tri glavna smjera suprotstavljanja prometu ljudskim bićima: 1) Prevencija prometa s pomoću informiranja stanovništva o njezinim posljedicama. Analiza tiskovnih djelatnosti koju su provele moldavske nevladine organizacije za javno informiranje pokazala je da je problem trgovine ženama bio aktualan u javnom mnijenju u Moldovi. 2) Kazne za osobe koje organiziraju, vrbuju i prosljeđuju »živu robu«. U članku je prikazan razvitak moldavskog zakonodavstva i uvođenje strožih mjera. Istodobno autori zaključuju da te mjere suzbijanja još nisu dovoljno učinkovite. 3) Rehabilitacija žrtava prometa i njihova reintegracija u moldavsko društvo. Uopćavajući iskustvo Centra za rehabilitaciju žrtava prometa, autori prikazuju rezultate djelatnosti te iznose mišljenje da će proces reintegracije biti slabo učinkovit ako se ne stvore odgovarajući društveno-gospodarski uvjeti za normalan ljudski život.