Romska zajednica i međunarodne institucije: tek relativan uspjeh zaštite ljudskih i manjinskih prava

Sažetak

Rad problematizira legislativne okvire, ali i praktičnu provedbu mehanizama zaštite ljudskih i manjinskih prava romske zajednice. Posebni naglasak je na odnosu međunarodnih, europskih mehanizama zaštite te njihova pritiska na nacionalne države i njihove okvire zaštite ljudskih prava romske zajednice koji su, s obzirom na nepostojanje okvira matične države, jedino jamstvo poštivanja ljudskih prava Roma. Međunarodni su okviri i aktivnosti također i jedino jamstvo društvene integracije Roma kojoj moderna europska društva načelno teže. Pokušava se dati odgovor na pitanje gdje je u odnosu na europske zemlje u tom području Hrvatska, s posebnim osvrtom na probleme u obrazovanju s kojima se romska zajednica suočava, kao i na iskustva nevladinog i donatorskog sektora u odnosu na rad u romskoj zajednici. Pregledom postojećih dokumenata i akata proizlazi kako legislativni okvir poštivanja romskih prava postoji, te ga Europska Unija jedino treba nadopuniti pravnim dokumentom koji će biti posvećen isključivo romskoj problematici, s obzirom na specifične prepreke ostvarivanju ljudskih prava pripadnika te zajednice. U provedbi pravnih akata u praksi, međutim, postoji niz nedosljednosti, koje su posljedica neadekvatnog nadzora provedbe europskih dokumenata, izostanka reperkusija za njihovo neprovođenje i nejednakog tretmana starih i novih članica Europske Unije. Hrvatska u kontekstu priključivanja europskoj zajednici država ima priliku da u razmjerno kratkom roku unaprijedi položaj romske manjine i ubrza integraciju Roma u društvo, koju zahvaljujući nesustavnom pristupu, nekonzultiranju struke i tromim institucijama sustava, nedovoljno iskorištava.