Rad istražuje unutarnju mobilnost stanovništva u Hrvatskoj iz perspektive životnoga ciklusa. U nedostatku kohortnih podataka o unutarnjoj migraciji primjenom metoda tablice doživljenja omogućena je procjena cjeloživotne prostorne pokretljivosti stanovništva. Ishod je očekivana migracija, odnosno prosječni očekivani broj preseljenja za pojedinca tijekom njegova životnog vijeka (uz uvažavanje djelovanja mortaliteta). Za izračun očekivane migracije upotrijebljeni su popisni podaci o stanovništvu koje je promijenilo mjesto stanovanja od 1. travnja 2010. do 31. ožujka 2011. Rezultati provedene analize pokazuju sljedeće: žene u Hrvatskoj prostorno su pokretljivije od muškaraca, a to vrijedi i kad se u obzir uzmu spolne razlike u mortalitetu; očekivana migracija s dobi postupno pada, no distribucija preseljenja neujednačena je tijekom životnoga ciklusa. Najveća sklonost unutarnjoj mobilnosti bilježi se, nimalo iznenađujuće, kod mladoga odraslog stanovništva, što potvrđuju i procjene modelskoga dobnog profila unutarnjih migranata u Hrvatskoj. Vrhunac intenziteta unutarnje migracije javlja se tijekom dvadesetih godina života. Istovremeno, unutarnja mobilnost stanovništva u Hrvatskoj komparativno je jako niska, što se, između ostaloga, može pripisati načinu rješavanja stambenoga pitanja, ekonomskim i društvenim prilikama. Pri interpretaciji istraživačkih nalaza izloženih u ovome radu valja imati na umu da se očekivana migracija temelji na presječnim podacima i iskustvu sintetičke kohorte. Riječ je o pokazatelju koji se odnosi na prosječne vrijednosti, zbog čega može prikrivati važne informacije o varijacijama u migracijskome ponašanju. Bez obzira na spomenuto ograničenje očekivana migracija predstavlja lako razumljivu i praktičnu mjeru koja omogućuje detaljno sagledavanje vremenskoga rasporeda prostorne pokretljivosti i tako nadopunjuje postojeće spoznaje o unutarnjoj mobilnosti stanovništva u Hrvatskoj.

Ključne riječi:
migracija; unutarnja mobilnost stanovništva; perspektiva životnoga ciklusa; Hrvatska