Konfesionalnost i (dez)integracija višeetničkih područja

Sažetak

U tekstu se nastoji ocrtati teorijski okvir na temelju kojega će se empirijski istražiti utjecaj konfesionalnosti na procese integracije u višeetničkim područjima hrvatskoga društva. U uvodnom dijelu razmatra se aktualnost Durkheimove teze o integracijskoj ulozi religije u društvu. Slijedi analiza četiriju modusa utjecaja religijskoga na integraciju i dezintegraciju suvremenih društava, koja se oslanja na Foxova istraživanja. Zadnji dio teksta ispituje važnost religije i religijskoga u procesima integracije i dezintegracije u hrvatskome društvu. U tom kontekstu utvrđuje se da konfesionalnost, u onim višeetničkim sredinama u kojima se podudara s etničnošću, ima latentni potencijal koji može biti instrumentaliziran u procesu homogenizacije i mobilizacije etničkih skupina. Konfesionalnost tada djeluje dvojako: integracijski na etničku skupinu, kao njen zajednički nazivnik koji natkriljuje silnice koje ju dijele, i dezintegracijski na društvo, jačajući etničku distancu. Tekst završava dvjema hipotezama: 1) etnokonfesionalna instrumentalizacija bila je uspješnija u područjima gdje je konfesionalna scena svedena na samo dvije konfesije (katolici i pravoslavni); 2) sredine s višom razinom modernizacije bile su otpornije na sukobe.