Manjine u Indiji: demokracija i modernizacija tradicije

Sažetak

U kontekstu istraživanja utjecaja tradicije i modernoga na (re)oblikovanje novih/starih (etnoreligijskih, jezičnih, kastinskih i drugih) identiteta u suvremenoj Indiji, u radu se razmatra specifičnost indijske situacije i pristupa definiranju i zaštiti prava manjina, koji je s jedne strane temeljen na ideji liberalne demokracije, a s druge uvjetovan sociohistorijskim naslijeđem. Naime, sociokulturni pluralizam Indije, zasnovan na ustavnom konceptu sekularizma, nametnuo je potrebu usvajanja politike koja će sustavno promicati socijalne i ekonomske interese marginaliziranih, stoga i manjinskih, kategorija društva, bilo da njihova marginalnost proizlazi iz njihova brojnog stanja ili društvenoga, ekonomskog odnosno obrazovnog položaja. Ustav stoga, osim zaštite prava i interesa religijskih, jezičnih i/ili kulturnih manjina, uključuje i zaštitu interesa »popisanih« kasta i plemena (Scheduled Castes and Scheduled Tribes) i drugih povijesno deprivilegiranih skupina stanovništva, pa se tako u indijskome kontekstu može govoriti o dvjema zasebnim skupinama manjina. U radu se problematika manjina smješta u okvir društvenopolitičke zbilje, koju s jedne strane obilježava naslijeđe tradicionalne i iznimno kompleksne pluralističke strukture, a s druge ideja izgradnje političke zajednice na načelima liberalne demokracije, vrijednostima egalitarizma, sekularizma i kulturnoga pluralizma. Upozorava se i na one aspekte manjinskih prava koji, osobito u novije vrijeme, dovode do sukoba između većinske zajednice i manjinskih zajednica (primjerice pitanje »osobnih zakona« religijskih manjina, politike kompenzatorne diskriminacije, posebnih prava Kašmira i druga), a usput se dotiče i pitanje zaštite interesa individualnih prava unutar manjinskih zajednica (na primjer prava žena) u odnosu na kolektivna prava manjinskih zajednica.