Hrvati na tlu Crne Gore predstavljaju autohtono stanovništvo koje tradicionalno obitava u Boki Kotorskoj, Budvi te Baru i njegovoj okolici. Glavnina tog prostora do 1918. pripadala je austrijskoj, većinski hrvatskoj Kraljevini Dalmaciji, unutar koje je konstitucija slavenskoga katoličkog stanovništva u hrvatskome nacionalnom smislu bila u potpunosti ili gotovo dovršena do početka 20. stoljeća. Od nastanka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, tj. Jugoslavije hrvatska populacija na tlu današnje Crne Gore, koja tada približno broji između 11.500 i 12.000 ljudi, trajno je izdvojena iz prevladavajuće hrvatskoga političko-socijalnog ambijenta i uklopljena u društveni okvir koji je do danas, unatoč državnoj neovisnosti Crne Gore, u bitnome determiniran srpskim političkim utjecajem. U tim uvjetima, sukladno opterećenosti hrvatskosrpskih odnosa, znatan dio hrvatske populacije na prostoru Crne Gore postupno se distancira od identifikacije s nacionalnim hrvatstvom prihvaćajući druge oblike izjašnjavanja. U ovom radu prezentirat će se i analizirati broj Hrvata na razini Crne Gore i njezinih administrativnih jedinica (srezovi, općine) u razdoblju od prvog popisa koji uključuje nacionalnu odrednicu provedenog 1948. do posljednjega iz 2011. U kontekstu popisa iz 2011. pokušat će se utvrditi i koliki bi bio broj, uvjetno rečeno hrvatskog življa u Crnoj Gori koji se te godine nije izjasnio u hrvatskome nacionalnom smislu.

KLJUČNE RIJEČI: Hrvati, Crna Gora, Kraljevina Dalmacija, Jugoslavija, popisi stanovništva