Jačanje granica, upravljanje prihvatilištima: uvjeti prihvata i pružanje usluga tražiteljima azila u Hrvatskoj

Sažetak

Ovaj članak analizira utjecaj koji Zajednički europski sustav azila može imati na tražitelje azila koji borave u prihvatnim centrima u Hrvatskoj kao i novije izazove povezane s povećanjem broja tražitelja azila i poteškoćama koje bi to moglo predstavljati u odnosu na standarde prihvata i pružanje usluga. Autori tvrde da je prisutan određeni stupanj razlikovanja u tretmanu tražitelja azila u prihvatnim centrima unutar EU-a. Ova analiza stavlja naglasak na sustav azila u Hrvatskoj kao onaj koji je tijekom procesa pristupanja EU-u bio zakonski obvezan u potpunosti uskladiti svoje politike s pravnom stečevinom EU-a. Na temelju terenskog istraživanja metodom polustrukturiranih intervjua među dionicima sustava azila i tražiteljima azila u Prihvatilištu za tražitelje azila Kutina u 2016., rezultati upućuju na to da iako je Hrvatska u potpunosti prilagodila svoju regulativu Direktivi o uvjetima prihvata, još uvijek postoje izazovi koji se odnose na minimalne standarde kvalitete prihvata, pružanja usluga i buduće integracije tražitelja zaštite. Tvrdi se da raskorak i nedostaci u uvjetima i standardima prihvata izravno smanjuju izglede tražitelja azila, utječući na njihove mogućnosti integracije u hrvatsko društvo, što također rezultira značajnim sekundarnim kretanjima tih migranata u druge zemlje EU-a. Štoviše, nakon Balkanskoga koridora, današnji izazovi povećanog broja tražitelja azila pozivaju na planiranje novih i prikladnih prihvatnih objekata, što je u kontekstu otvorene sekuritizirane politike azila i migracija teže ostvariv zadatak.

KLJUČNE RIJEČI: tražitelji azila; Zajednički europski sustav azila (CEAS); prihvat; Hrvatsk; , Balkanski koridor; izbjeglice; integracija