Krijumčarenje ljudi na istočnobalkanskoj ruti i ruti na istočnim granicama Europe

Sažetak

Autori predlažu analizu zbivanja povezanih s krijumčarenjem migranata (a neposredno i s tranzitnim migracijama) na istočnobalkanskoj ruti (Bugarska – Rumunjska) i ruti na istočnim granicama (Moldavija, Ukrajina i Bjelorusija) otprilike od 2015. godine. S obzirom na ozbiljne kontrole na zapadnobalkanskoj ruti i nakon dogovora EU-a i Turske iz travnja 2016., nove rute, od kojih svaka ima vlastitu desetogodišnju tradiciju krijumčarenja, za određene migrante u tranzitu (i krijumčare migranata) predstavljaju moguću alternativu zapadnobalkanskoj ruti. Počevši od statističkih podataka, autori pokazuju da će se nove rute sigurno djelomično integrirati, ali i da nije dovoljno jasno u kojoj se mjeri i kako to događa. Navode podatke o dosadašnjim spoznajama. Istodobno postaje jasno da je teško shvatiti procese i složenost aktivnosti krijumčarenja migranata uslijed problema povezanih sa službenim označivanjem i nedostatka sveobuhvatnog pristupa, zbog kojeg se u obzir uzimaju samo određeni dijelovi ruta. Umjesto povezivanja djelomičnih podataka trebalo bi omogućiti praćenje procesa od odredišnih do polazišnih zemalja. U većini slučajeva zemlje u okviru istočnobalkanske rute i rute na istočnim granicama samo su tranzitne zemlje. Cijela struktura ostaje izvan dosega. Kako bi istaknuli važnost sveobuhvatnog pristupa, autori analiziraju određene dokumente iz jedne od mogućih odredišnih zemalja (Belgije). U zaključku iznose prijedloge za buduća istraživanja.

KLJUČNE RIJEČI: istočna granica, istočni Balkan, tranzitne migracije, krijumčarenje migranata