Vjerski prijelazi s pravoslavne na rimokatoličku i grkokatoličku vjeroispovijest na području Čazmanskog arhiđakonata između 1941. i 1945.

Sažetak

U tekstu se donose podaci o vjerskim prijelazima na području Čazmanskog arhiđakonata, koji je obuhvaćao najveći dio Moslavine i manji dio Bilogore. Na tome je području do Drugoga svjetskog rata živjelo oko 17.000 pravoslavnih Srba, koji su činili približno 14% sveukupnog stanovništva. Nakon uspostave NDH ustaše su počeli provoditi teror nad srpskim stanovništvom. Istaknutiji Srbi otpremani su u zatvore i logore, a dio onih koji su uhićeni tijekom travnja i svibnja 1941. stradao je u logoru Jadovno na Velebitu. Tijekom srpnja, kolovoza i rujna 1941. na području Moslavine i Bilogore provedena su uhićenja i organizirana prisilna iseljavanja Srba preko logora Bjelovar, Caprag i Požega u Srbiju. Istovremeno s tim događajima, u proljeće i ljeto 1941. počeli su i vjerski prijelazi s pravoslavne na rimokatoličku vjeroispovijest. U tekstu se pokušavaju na temelju izvorne arhivske građe iz Nadbiskupijskog arhiva u Zagrebu i Hrvatskoga državnog arhiva donijeti zaključci o broju osoba koje su podnijele molbu za prijelaz s pravoslavne na rimokatoličku vjeroispovijest. Na temelju poimeničnih popisa dolazi se do zaključka da je najmanje 3271 osoba tražila prijelaz s pravoslavne na rimokatoličku vjeroispovijest, s time da je najveći broj njih prijelaz zatražio od Nadbiskupskoga duhovnog stola na početku 1942. Analiziraju se i pojedinačni prijelazi, odnosno razlozi zbog kojih su pojedinci prelazili s pravoslavne na rimokatoličku vjeroispovijest, s naglaskom na masovnim vjerskim prijelazima poput onih koji su zabilježeni i za koje nam postoje popisi prekrštenih, kao onaj u Kaniškoj Ivi i selima oko Kaniške Ive. Autor se bavi i masovnim vjerskim prijelazima za koje nemamo poimenično popisane prijelaznike, kao na primjer onaj u novoosnovanoj prijelazničkoj župi Mikleuška. Kao posebni aspekt promatraju se i prijelazi na grkokatoličku vjeroispovijest (Veliki Zdenci i okolica Čazme) te razlozi zbog kojih državne vlasti nisu željele da pravoslavni vjernici prelaze na grkokatoličku vjeroispovijest. Na temelju izvještaja pojedinih župnika zaključuje se da prijelazi na rimokatoličku vjeroispovijest u većem broju slučajeva nisu bili iskreni, odnosno da su Srbi u većini slučajeva prelazili na rimokatoličku vjeroispovijest isključivo zbog očuvanja vlastite egzistencije. Osnutkom Hrvatske pravoslavne crkve u prvoj polovini 1942. pravoslavni vjernici uglavnom su prestali prelaziti na rimokatoličku vjeroispovijest.

Ključne riječi: vjerski prijelazi; Srbi; Drugi svjetski rat; Moslavina; Čazmanski arhiđakonat