Etničke manjine i nacionalna integracija Burme

Sažetak

Početkom prošlog stoljeća Burma dolazi u sukob s Britancima. Britanci iz Indije vrše aneksiju Burme u fazama do 1886. kada ona postaje pokrajina britanske Indije. Godine 1931. u Burmi izbija ozbiljna seljačka pobuna a 1937. Burma se formalno odvaja od Indije i stječe unutrašnju samoupravu. Japanska okupacija od 1941. do 1945. pomaže Burmi da izgradi svoju prvu nacionalnu vojsku. Unija Burme dobiva nezavisnost u siječnju 1948. ali se praktički odmah suočava s pobunama različitih neburmanskih etničkih skupina, uključujući Korene, Shane i Kachine. U ožujku 1962. vojska, bojeći se nacionalne dezintegracije zemlje, raspušta parlamentarnu vladu U Nua a na vlast dolazi general Ne Win, čija je ideologija burmanski put u socijalizam. Iako u svojoj višestoljetnoj povijesti Burma nije bila pošteđena buna i ratova s etničkom pozadinom, njezini sadašnji problemi u uspostavljanju nacionalnog jedinstva dobrim dijelom proizlaze iz načina na koji se Burmom upravljalo kao kolonijom. Novi Ustav Burme iz 1974. daje više autonomije federalnim državama ali to još ne zadovoljava nacionalne manjine koje čine trećinu ukupnog stanovništva Burme.
Prisustvo stranih manjinskih skupina u Burmi, Indijaca i Kineza, još više otežava ionako složenu situaciju s nacionalnim zajednicama u zemlji, a dijelom se reflektira i na međudržavne odnose Burme, posebice s Indijom.