Mobilnost radne snage u Jugoslaviji

Sažetak

Autor u ovom radu analizira obujam i pravce prostorne mobilnosti radne snage unutar Jugoslavije na nivou federalnih jedinica, a na bazi podataka iz sekundarnih izvora.
Prostorna mobilnost radne snage unutar Jugoslavije prvenstveno je uvjetovana ekonomskim faktorima pa takvu mobilnost autor naziva ekonomskim migracijama. Osnovni generator migracijskih tokova je razlika u nivou privrednog razvoja između pojedinih područja pa prema tome glavni pravci migracije stanovništva su iz nedovoljno razvijenih prema razvijenim područjima. Pozitivan saldo preseljavanja stanovništva u među-republičko-pokrajinskim migracijama u periodu 1953–1981. godine, imaju razvijenije republike i pokrajina Vojvodina, dok manje razvijene republike i pokrajina Kosovo imaju negativni saldo. Najjače emigracijsko područje u okviru Jugoslavije u tom periodu je Bosna i Hercegovina.
Autor zaključuje da su međurepubličko-pokrajinske migracije radne snage malog obujma te da su za područje Jugoslavije daleko najznačajnije migracije stanovništva i radne snage na kraće geografske distance, međumjesne i međuopćinske.