Nacistička Njemačka i radna snaga Evrope: (prilog poznavanju migracije radne snage u razdoblju 1940–1945)

Sažetak

Svjesna činjenice da vlastitim privrednim potencijalom ne može dobiti rat, pored ostalog i zbog velikog nedostatka radne snage u to vrijeme, prijeko potrebne jačanju vojnih efektiva, nacistička je Njemačka tijekom čitavoga ratnog razdoblja planski vršila zamjenu vlastite radne snage stranim radnicima. U te svrhe nacistički režim mobilizira i koristi se, uz neznatan broj dobrovoljno pridošlih stranih radnika, radnom snagom impozantne mase ratnih zarobljenika, deportiranih osoba i, manje-više, prisilno dovedenih mahom kvalificiranih industrijskih radnika iz okupiranih i satelitskih država Evrope. Međutim, dok su broj i uloga dobrovoljno pridošlih stranaca u ratnim naporima Trećeg Reicha bili zanemarljivi, rad prisilno mobilizirane radne snage, ratnih zarobljenika i dijela deportiranih osoba činio je tijekom rata jednu od značajnih pokretačkih poluga cjelokupne njemačke privrede.
Kako bismo donekle ilustrirali veličinu strane radne snage navodimo da se Njemačka, od listopada 1940. do siječnja 1945, koristila besplatnim i gotovo robovskim radom 2 milijuna (prosječna brojka) ratnih zarobljenika.
Uz spomenute kategorije, prema veličini i značaju za njemačku ratnu privredu, posebno se ističe civilna, prisilno mobilizirana industrijska radna snaga s okupiranih područja Evrope. Bila je to kategorija od vitalne važnosti za ratne napore Trećeg Reicha, jer je u ratnom razdoblju činila i do 50% industrijske radne snage Njemačke.
Na osnovi navedenog može se zaključiti da je privreda nacističke Njemačke tijekom drugoga svjetskog rata dobrim dijelom počivala na prisilnoj migraciji evropske radne snage.