Regionalna suradnja i manjinsko pitanje

Sažetak

Manjine – riječ je o živom organizmu – jesu trajna veza između različitih kultura i naroda, a tu vezu nije moguće olako zanemariti i jednostavno raskinuti. Upravo u tome leže one mogućnosti koje manjinskom kompleksu daju draž i otvaraju prostor za bogaćenje regionalne suradnje sadržajima bez kojih bi ona bila krnja.
Analizom dokumenata regionalnog sporazumijevanja – Završnog akta Konferencije o evropskoj sigurnosti i suradnji, Povelje Organizacije afričkog jedinstva i Povelje Organizacije američkih država, autorica nastoji upozoriti na sve veću prisutnost manjinskog pitanja na međunarodnoj političkoj sceni kao logičnog slijeda demokratizacije međunarodnih odnosa. Prema njezinu mišljenju ove dokumente treba shvatiti kao odraz kompromisa do kojeg se u postojećim međunarodnim odnosima moglo doći, ali koji istovremeno nedvojbeno govore o potrebi da se manjine uvažavaju kao značajan činilac međunarodne regionalne suradnje. Svoja razmatranja zaključuje tvrdnjom da manjinska problematika živi u međuzavisnosti i isprepletenosti vlastitih problema i međunarodnih odnosa, i da samo u tako shvaćenim i prihvaćenim realitetima treba promatrati manjine kao čimbenike regionalnog sporazumijevanja i suradnje.