Obrazovanje i zaposlenost djece migranata

Sažetak

Osnovna je tema ovoga rada socijalni i ekonomski status tzv. druge generacije migranata u Belgiji, Luksemburgu i Nizozemskoj, koji uvjetuje obrazovne procese i mogućnosti uspjeha te djece u njima.
U obrazovanju djece migranata u Nizozemskoj nisu postignuti zadovoljavajući rezultati, niti se očekuje brzi napredak, jer su »mediteranski migranti«, među koje se ubrajaju i Jugoslaveni, predodređeni za niža stručna zanimanja.
U Belgiji pak statistički se prate samo talijanska, turska i grčka djeca. U osnovnoj školi strana djeca postižu gotovo dvaput lošiji uspjeh od domaće. Lako je zaključiti da će bez odgovarajućih školskih i stručnih kvalifikacija naslijediti (statusno manje vrijedne) poslove svojih roditelja. U većini slučajeva čak imaju zakonsko pravo na radnu dozvolu na temelju obiteljske kvalifikacije.
Zemlje Beneluxa imaju mnoga obilježja multietničkog društva. Zajednički im je i pozitivan stav prema interkulturalističkom obrazovanju. Međutim, nisu se pokazale jednako uspješnima na oba plana na kojima treba da djeluje interkulturalizam: na planu nastave na jeziku zemlje primitka i na planu nastave materinskog jezika. Čini se da »dvostruko obrazovanje« kakvo se provodi u tim zemljama ne može poslužiti djeci migranata kao zaštita od etnocentrizma. Kao protuteža integracijskim (asimilacijskim) mehanizmima služi nastava materinskog jezika i kulture.