Poslijeratna migracijska perspektiva Evrope

Sažetak

U ovom radu autor pokušava ilustrirati konstantni odnos između migracije radne snage i socioekonomskog razvitka. Potonja kategorija djeluje na izmjenu relativnog položaja migracijskih područja u migracijskom procesu, tj. djeluje na migracijsku perspektivu tih područja. Industrijalizacija, kao dominantan element razvitka suvremenih društava, može se tumačiti kao zajednički nazivnik kako emigracije tako i imigracije. Autor problematizira ovu postavku klasičnim konceptima političke ekonomije koji imaju značaja u tumačenju migracijskih kretanja u Evropi. Analiza razvitka migracijske perspektive Evrope zatim se konkretizira u primjeru »gastarbajterskog« obrasca migriranja. Posebno je obrađeno djelovanje energetske krize na migracijski fenomen. Teza o strukturalnoj potrebi za stranim radnicima u zemljama rada, koja je prisutna u raspravi o pogodnosti »integriranja« stranaca u društveno tkivo imigracijskih zemalja, dovedena je u vezu s pojmovima »kasnog kapitalizma«, »države blagostanja« i »klasnog mira«. U završnom dijelu rada autor se vraća međuodnosu migracije i socioekonomskog razvitka te ukratko razmatra imigraciju u zemljama tradicionalne emigracije (Italije, Grčke, Španjolske).