Obilježja migracijskih tokova i integracija novih imigrantskih grupa na tržištu rada u južnoeuropskim zemljama članicama Europske unije

Sažetak

Početkom devedesetih godina 20. stoljeća, a posebno nakon pristupanja Europskoj uniji, južnoeuropske zemlje susreću se s povećanim imigracijskim priljevom, osobito državljana trećih zemalja. Većina migracijskih tokova odnosi se na ilegalne migracije. U radu se pomoću teorije segmentiranog tržišta rada analizira integracija novih imigrantskih grupa na tržištu rada. Visoki stupanj segmentacije i nezakonitosti na tržištima rada u analiziranim zemljama posebno je prisutan u građevinarskom, poljodjelskom i uslužnom sektoru (kućanstva, hotelijerstvo i ugostiteljstvo). Nezakonito zapošljavanje važan je privlačni čimbenik za ilegalne migrante i potiče razvoj ilegalnih migracija. Učestalom provedbom regulacijskih programa tek se djelomično uspijeva riješiti problem ilegalnih migranata, a njima se usporedo »privlači« sve veći broj novih imigranata. Zbog posebnih obilježja novijih migracijskih tokova u južnoeuropskim zemljama, moguće je primijeniti Kingov i Ribas-Mateosov »južnoeuropski imigracijski model« koji te tokove prikazuje triangularno. U tom se modelu masovni imigracijski priljev povezuje s visokom razinom nezakonitosti u gospodarskom sektoru i sa slabom socijalnom državom. Neujednačen gospodarski razvoj zemalja podrijetla i primitka imigranata te percipiranje novih imigranata (državljana trećih zemalja) isključivo kroz prizmu homo economicusa ne ulijevaju odviše optimizma da će se njihov položaj na tržištu rada i u društvu u dogledno vrijeme bitno poboljšati. Zalažući se za pravednije postupanje prema novim imigrantskim grupama, od vlada zemalja primitka trebalo bi zahtijevati veće uvažavanje imigrantskih grupa te uređenje njihova položaja uvođenjem novih i drugačijih normi i standarda utemeljenih prije svega na univerzalnim ljudskim pravima.