Pristup jeziku i kulturi u nastavnoj praksi u Nizozemskoj

Sažetak

U uvodnim razmatranjima iznose se promišljanja o vrijednosti njegovanja materinskog jezika i kulture za cjelokupan razvitak ličnosti (migrantskog) djeteta. Zatim se uspoređuje Zakon o odgoju i obrazovanju na jezicima narodnosti u SR Hrvatskoj, koji je odraz tolerantnosti i fleksibilnosti jugoslavenske jezične politike, s nizozemskim Zakonom o školovanju, koji od 1987. godine reducira broj sati dopunske nastave (OETC) i tako eliminira neke predmete vezane uz autohtonu kulturu strane djece u toj zemlji. Autorica ističe vrijednost OETC kao osnovnog činioca u formiranju ličnosti učenika; jedna od ključnih uloga te nastave je ta da migrantsku djecu osposobljava za objektivno vrednovanje svih naslijeđenih i nametnutih oblika sociokulturnog života. Slijedi prikaz iz autoričine nastavne prakse sa 24 jugoslavenska učenika, koji su tokom četiri godine (1981–1984), pod njezinim stručnim vodstvom, učili na taj način da su prenosili svoja znanja iz redovne škole u dopunsku i obrnuto. Na tom se primjeru pokazuje kako se te dvije vrste nastave mogu uspješno nadopunjavati zahvaljujući suradnji (nizozemskih i jugoslavenskih) nastavnika i motivaciji učenika. Članak završava kratkim historijatom OETC, odnosno jugoslavenske dopunske nastave u Nizozemskoj.