Pregled razvoja hrvatske narodne manjine u Mađarskoj

Sažetak

Doseljavanje hrvatskog stanovništva s područja Bosne, Hercegovine, Like i Dalmacije bio je dugotrajan proces. Uglavnom do sredine 18. stoljeća arhipelaški doseljenici su naselili ne samo rubna područja današnje NR Mađarske prema SR Hrvatskoj, već unekoliko i zapadna i južna područja današnje Mađarske. Doseljenici, uz pomoć svoga pučkog svećenstva, poglavito fratara, ostali su vjerni katoličanstvu ali i hrvatstvu. Došavši iz različitih krajeva, njegovali su i različite tradicije, posebno govor. Ta je činjenica otežavala njihovu integraciju pod jedinstvenim hrvatskim nacionalnim imenom. Procese takove integracije usporavao je i nedostatak domaće inteligencije koja bi se oduprla pritiscima asimilacijske politike kao svojevrsne konstante odnosa mađarskog velikodržavlja prema narodnostima. Od vremena do vremena taj bi pritisak popuštao, nastupalo bi razdoblje tolerancije. Nerijetko se ta razdoblja podudaraju s razdobljima srdačnih dobrosusjedskih odnosa Jugoslavije s njihovom »novom« domovinom. Suradnja pripadnika hrvatske narodne manjine s pripadnicima slovenske, te posebno srpske narodne manjine imala je u ranom poratnom razdoblju presudnu ulogu za jačanje i poboljšanje položaja narodnosti kao političkog bića. Naše narodnosti dočekuju budućnost i sve promjene koje mogu djelovati na ubrzavanje asimilacijskih procesa kao zajednica(e) koja je kadra obogatiti kulturu sredine u kojoj već stoljećima žive, ali i kulturu svojih matičnih naroda u staroj domovini. A ulogu manjina kao mosta koji spaja a ne razdvaja nepotrebno je pobliže i objašnjavati.