Neki aspekti u njegovanju govornog i pismenog izraza bilingvalnog učenika

Sažetak

Školske godine 1985/96. provedeno je ispitivanje 29 jugoslavenskih učenika u bečkim ASO (općim specijalnim školama za učenike sa poteškoćama u učenju), koje je pokazalo da život u uvjetima supkulture ostavlja tragove na njihovu izražavanju. Ovo ispitivanje, kao i spoznaje iz vlastite nastavničke prakse s djecom jugoslavenskih migranata, autorica povezuje s teorijom Basila Bernsteina (1962) o ograničenim i razrađenim kodovima. Ova je teorija rezultat promatranja odnosa u društvenim slojevima koji uvjetuju pojavu različitih govornih sistema ili lingvističkih kodova. Aplicirana na pismeno i usmeno izražavanje na materinskom jeziku u dopunskoj nastavi u Beču, navodi autoricu na konstataciju da se učenici razlikuju po relativnoj upotrebi sintakse i leksika, no to nije pitanje gramatičkog sistema, dijalekata ili žargona, već je uvjetovano različitim odnosima prema društvenoj strukturi. Opisuju se značajke »zajedničkog jezika« jugoslavenskih učenika koji, iako »ograničen«, ima svoju estetiku i svoje mogućnosti. Pledira se za očuvanje upotrebe ovoga jezika, ali i za stvaranje mogućnosti za pojedinca da se koristi »formalnim« jezikom, te se u tom smislu iznose neke praktične preporuke.