Tipovi cirkulacije stanovništva i radne snage: neka teorijska razmatranja i empirijske činjenice

Sažetak

Cilj je ovog rada predložiti definiciju i tipizaciju cirkulacije stanovništva primjerenu jugoslavenskim prilikama. Cirkulacijom se smatra svaki odlazak stanovnika iz mjesta stalnog stanovanja u drugo mjesto, te njegov povratak. Može se dijeliti na tri glavne potkategorije: redovitu, slučajnu i sezonsku. Redovita cirkulacija ovdje se naziva komutiranje, a sudionici u tom procesu komutanti. Komutiranje može biti dnevno, tjedno ili povremeno. U razlikovanju svakog od ovih tipova komutiranja najvažniji su kriteriji: geografski položaj mjesta stalnog stanovanja u odnosu na mjesto rada (gradski, prigradski ili izvangradski komutanti), porijeklo komutanta prema mjestu stalnog stanovanja (autohtoni ili alohtoni komutanti) te (ne)bavljenje dvojnom aktivnošću (komutanti – »čisti« radnici ili seljaci-radnici). Pregled literature o komutiranju radne snage pokazuje da je gotovo nemoguće doći do nekih općih crta o komutiranju jer je ovaj tip prostorne pokretljivosti česta, složena i raznovrsna pojava. U mnogim zemljama u razvijenom svijetu i svijetu u razvoju, uključujući i Jugoslaviju, komutiranje je postalo zamjena i/ili dopuna za definitivnu migraciju.