Tradicija migracija u Imotskoj krajini

Sažetak

Rad pokušava predstaviti historijski pregled prostorne pokretljivosti stanovništva Imotske krajine od pada pod Turke do današnjih dana. Geopolitička važnost ovog prostora (vojničke granice, »serhata«) uvjetuje da on često mijenja gospodare i dolazi pod vlast čas jednih, čas drugih. Ta su višestoljetna preganjanja susjednih vladara i dinasta izazivali nespokojstvo imotskog puka, pa je onda razumljiva i njihova spremnost za pomicanje s toga nemirnog teritorija. Novi vladar dovodi i nove ljude; imanja mijenjaju gospodare. Pa onda opet, iznova! Siromašni krš i nemirna granica razlog su niskog stupnja gospodarske razvijenosti. To je nova paradigma migracija stanovnika. Očituje se i u kraćim i u daljim relacijama. To neprestano migriranje ušlo je u svijest, u historijsko pamćenje i ovodobnih stanovnika Imotske krajine, koju podjednako obilježava visok obujam unutrašnjih i vanjskih migracija, te iseljeništva. Iako naučeno na neprestano kretanje, ovo stanovništvo ima jak osjećaj pripadnosti zavičaju, jer kako reče jedan njihov književnik (Raos), ne zaboravljaju da »ako i nevenu korijenje porežeš – uvenut će«. Uvijek spremni otići, još su spremniji vratiti se.