Iseljavanje iz Hrvatske u evropske i prekomorske zemlje od sredine 19. stoljeća do 1981. godine – pokušaj kvantifikacije

Sažetak

U radu se analizira kvantitativni aspekt iseljavanja u evropske i prekomorske zemlje od sredine 19. stoljeća do godine 1981 (posljednji popis stanovništva). Analiziranjem raznih izvora i literature autor iznosi podatke o iseljavanju iz pojedinih hrvatskih krajeva (Istre, banske Hrvatske, Dalmacije) te za pojedine emigracijske struje (prekomorsku, evropsku) i razdoblja (do Prvoga svjetskog rata, međuratno razdoblje i poslije Drugoga svjetskog rata), a izdvojeno razmatra i vanjsku migraciju kao posljedicu dvaju svjetskih ratova. Pokazalo se da se iz Hrvatske (današnji teritorijalni obuhvat) iselilo oko 1,150.000 osoba (prosječno 8.850 godišnje) ili 33% prosječnog broja stanovnika, odnosno 38% ukupnog (skupnog) prirodnog priraštaja u razmatranom razdoblju. Doseljavanje (s teritorija izvan današnje Jugoslavije) procijenjeno je na oko 300.000 osoba, pa proizlazi da je neto migracijski saldo negativan i da iznosi 850.000 osoba. Prema tome u intenzivnoj vanjskoj migraciji (u kojoj je u "ulaznoj" i "izlaznoj" struji sudjelovalo gotovo 1,5 milijun ljudi) Hrvatska je prosječno gubila oko 6.500 stanovnika godišnje. To je prouzročilo znatne probleme u razvoju Hrvatske (ne samo demografskom razvoju) jer je useljenički i iseljenički tijek bio prostorno selektivan: glavninu iseljenika davala su siromašna krška područja (pretežno sela), dok su doseljenike u pravilu privlačili bogatiji ravničarski krajevi i gradska središta. Posebice je važnu ulogu imalo iseljavanje poslije Drugoga svjetskog rata (325.000 u razdoblju 1948–1981), jer se zbivalo u okolnostima pojačanoga demografskog starenja i smanjenja nataliteta. Zaključuje se da je iseljavanje u evropske i prekomorske zemlje bitno utjecalo na nepovoljna demografska kretanja u Republici Hrvatskoj.