Usmena književnost pomurskih Hrvata-kajkavaca u Mađarskoj

Sažetak

Uz lijevu obalu rijeke Mure, državne granice s Mađarskom, živi skupina kajkavskih Hrvata, koja je u materijalnoj i duhovnoj kulturi srodna Hrvatima u Međimurju i Podravini. Sukladnosti su osobito vidljive u pojedinim oblicima usmene književnosti. Narodna pjesma svojim jezikom, motivima, melodijom i stilsko-izražajnim elementima gotovo u svemu korespondira s onom u matičnoj sredini, sjeverozapadnoj kajkavskoj Hrvatskoj. S tim u vezi valja s posebnim razlogom istaći istraživanja dr. Vinka Žganca. I drugi usmenostvaralački oblici – narodna anegdota i poslovica, narodna retorika (osobito ona vezana uz svadbene običaje) – upućuju na zajedničko vrelo, svjedoče da je posrijedi nacionalna manjina koju, spletom povijesnih okolnosti, samo hidrogranica dijeli od njezine matice.
Zadaća je ovoga referata da pojedinim primjerima ukaže na živu postojanost usmenog narodnog blaga u prekmurskih Hrvata, da ujedno – komparativnom analizom – pokaže sličnosti s usmenom kajkavskom književnošću te da time potakne opravdanost češćih i organiziranih veza matice s tom sredinom, u nakani da se očuva njen nacionalni identitet.