Djeca hrvatskih migranata u europskim zemljama – iseljavanje, motivacija za očuvanje i njegovanje materinskog jezika te povratak u domovinu

Sažetak

Nakon uvoda, koji sadrži demografske informacije o radnicima migrantima i njihovoj djeci te naznake problema kojima se bave autori u ovome radu, iznosi se argumentacija u prilog promicanja materinskog jezika i domovinske kulture u kontekstu europske integracije. Predočeni su rezultati istraživanja s akcentom na hrvatskim respondentima; promatrane varijable uvjetno su svrstane u tri grupe: socioekonomsku; jezičnu praksu i jezičnu kompetenciju; interes i planovi za povratak u domovinu. Na prigodnom uzorku djece naših radnika-migranata u inozemstvu, dobi 10–18 godina, koja su pohađala dopunsku školu na hrvatskome ili srpskom "materinskom jeziku" u osam europskih imigracijskih zemalja (N = 342), provedena je analiza kako bi se utvrdilo da li se ispitanici hrvatske nacionalnosti (110) razlikuju od ostalih (226) ispitanika u pogledu očuvanja i njegovanja materinskog jezika i koje su njihove namjere u pogledu povratka u domovinu. Takva ista analiza provedena je i na razini reduciranog uzorka ispitanika: obuhvatila je samo ispitanike iz četiri zemlje (Njemačke, Švicarske, Nizozemske i Švedske). Reducirani uzorak brojio je 178 ispitanika (91 pripadnika hrvatske i 87 drugih nacionalnosti). Empirijski rezultati ukazuju na to da se polaznici dopunske škole ne razlikuju s obzirom na nacionalnost ni u pogledu njegovanja materinskog jezika ni u pogledu namjera povratka u domovinu. Takve rezultate vjerojatno uvjetuju sličan socioekonomski status ispitanika i slični roditeljski i učenički stavovi spram dopunske škole.

Ključne riječi