Etnički konflikt i razvoj: pogled na neka istraživanja

Sažetak

U radu se razmatraju osnovni pojmovi i problemi glede odnosa etniciteta, konflikta i razvoja. U sklopu teorija etniciteta i modernizacije (i razvoja) daje se pregled petnaestak studija slučaja predstavljenih na znanstvenom skupu što ga je UNRISD organizirao u okviru projekta Ethnic Conflict and Development. Na skupu u Dubrovniku su u lipnju 1991. prikazane studije etničkih (manifestnih ili latentnih) konflikata u Belgiji, Burundiji, Etiopiji i Sudanu, Gvajani, Gvatemali, Indiji, Jugoslaviji. Južnoj Africi, Libanonu, Maleziji, Nigeriji, Pakistanu, Senegalu, SSSR-u i Šri Lanki. Premda istraživači nisu imali zadanu shemu prema kojoj bi zaronili u raznolikost pojedinih slučajeva svi su nastojali odrediti osnovne pojmove te opisati uzroke pojavljivanja, uvjete razvoja i širenja te moguće načine rješavanja etničkog konflikta.
Stoga i ovaj rad započinje teorijskim okvirom unutar kojeg se određuju pojmovi: etnička grupa, etnički identitet i konflikt te modernizacija. Osobita pažnja je poklonjena objektivnim (jezik, religija, teritorij, socijalna organizacija, kultura, rasa) i subjektivnim (individualna svijest o pripadanju grupi, internalizacija grupnih vrijednosti i simbola, vjerovanje u zajedničko porijeklo, naslijeđe, osobine i zajedničku sudbinu grupe) čimbenicima etničkog identiteta i postojanja etnije. Etnički konflikt, konzekvencija etničke mobilizacije prikazan je na primjeru pet studija slučaja: pet zemalja (Belgija, Burundija, Gvajana, Jugoslavija i Pakistan) različite prošlosti, različitoga političkog sustava i unutrašnjeg ustrojstva, različitih okolnosti u kojima je konflikt nastajao, pojavio se i različitih načina na koji se rješava(o).
Uvid u konkretne slučajeve ukazuje na to da etnicitet bitno i postojano obilježava ljudsko društvo, a pregled teorijskih pristupa (primordijalistički, kulturalistički, normativistički, marksistički te teorija racionalnog izbora) da nema dovoljno kompleksnog pristupa "etničkom pitanju". Posljednjih se desetljeća prilikom izučavanja etničkog konflikta često koristila modernizacijska paradigma. Predstavljene studije slučaja upućuju na povezanost modernizacije i etničkog fenomena. Općenito bi se moglo reći (uvažavajući mnogobrojne posebnosti): što su institucije civilnog društva razvijenije veća je mogućnost zadobivanja lojalnosti različitih etničkih grupa. Bujanje etničkih konflikata, međutim, pokazuje da suvremene države, bile one moderne ili ne, pokazuju malo razumijevanja za etničke zahtjeve. Stvarni problem etnopolitike nadolazećeg razdoblja bit će, završava ovaj rad zaključkom sa samog skupa, pitanja kako samoodređenja tako i slabljenja države, a to znači nove odgovornosti međunarodnog sustava.