Promjene etničke strukture Petrinje: demografski i sociološki aspekti

Sažetak

Namjera ovog rada je da prikaže promjenu etničke strukture u banijskoj općini Petrinja (case study) i razazna njene uzroke (koji se u neku ruku čine paradigmatičnima za etnički miješana područja periferalne, odnosno poluperiferalne Hrvatske). Nakon kratkog povijesnog pregleda naseljavanja Petrinje slijedi opis njenih populacijsko-naseljskih značajki. Predočavanjem dinamike brojčanog razvitka ukazuje se na diferencijalno migracijsko obilježje: Petrinja i nekolicina okolnih naselja privlače doseljenike, dok glavnina rurisa ima emigracijske značajke.
Kada je o etničkoj strukturi riječ, zapaža se da su Hrvati još 1948. činili gotovo 2/3 stanovništva općine i više od 4/5 gradskog stanovništva. Kasniji popisi pokazuju strmoglavi pad udjela Hrvata u stanovništvu općine (1991/1948. indeks 71,3) i značajan porast udjela Srba (indeks 121,4). U samom gradu, pak, promjena je još izrazitija: udio je Hrvata prepolovljen (1991/1948. indeks 49,3), udio Srba više nego utrostručen (indeks 323,4) te udio "ostalih" višestruko povećan. Tako u gradu Petrinji za četiri desetljeća Hrvati postadoše od izrazito većinskoga – manjinski narod (1991. Hrvati 40,7%, Srbi 45,6% te "ostali i nepoznato", 13,7%). Porast broja stanovnika srpske nacionalnosti osjetno je iznad prosječnoga prirodnog priraštaja u općini, a broj stanovnika hrvatske nacionalnosti stagnira. Stoga autori zaključuju da se radi o selektivnom obilježju migracije.
Analiza uzroka iseljavanja Hrvata i znatnijeg doseljavanja Srba temelji se na analizi petrinjskog društva (stavljenog u širi socijalni okvir). Primijećeno je da zbivanja za Drugoga svjetskog rata i neposredna poratna zbivanja nisu utjecala na promjenu dotadašnje etničke strukture Petrinje, ali da su ostavila traga na odnose u društvu unutar kojeg će se kasnije ona tako silovito odviti. Uzroke promjena etničke strukture autori traže u novim mobilnosnim kanalima (negativna selekcija kadrova, "nomenklatura" itd.) koje sa sobom donosi poslijeratna vlast uspostavljena na karizmi banijskih partizana i članova Komunističke partije, vezi ideologije i subetničkih tradicija (patrijarhalnost, paternalizam, etnocentrizam), razapinjanju porodičnih mreža, neravnomjernoj regionalnoj razvijenosti i logičnosti stremljenja nerazvijene periferije (s većinskim srpskim stanovništvom) prema razvijenijoj Petrinji te u učinkovitosti političkog sustava koji je izgradio političku podlogu s kojom su se (čini se) više identificirali banijski Srbi nego Hrvati. Uvažavajući i mnoge druge čimbenike (poput sklapanja etnički miješanih brakova, povećane pokretljivosti, nadnacionalne ideologizacije društva itd.), autori naglašavaju ulogu političke elite koja je unutar sistemskih rješenja razvoja banijske regije iskoristila priliku za promoviranje svoje etničke grupe.