Depopulacija istočnojadranskih otoka i izumiranje kao moguća demografska perspektiva

Sažetak

U istočnojadranskom otočnom prostoru zabilježen je rast broja stanovnika do 1910, a od tada stalni pad s izuzetkom umjerenog rasta 1981–1991. Danas je otočje, uz brdsko-planinske krajeve, populacijski najslabije područje Hrvatske. Na prostoru koji obuhvaća 5,7% republičkog teritorija živjelo je 1910. godine 5,0% stanovništva Hrvatske (današnji teritorijalni obuhvat) da bi 1991. udio bio dvostruko manji. Pokazalo se da je otočje u stoljetnom razdoblju izgubilo sav prirodni priraštaj kao i dio »bazične« populacije (smanjenje broja stanovnika 1880–1991. iznosi 11,2%, a ako se računa samo »stanovništvo u zemlji«, dakle bez »inozemaca« smanjenje je čak 18,6%). Glavni činilac depopulacije jest emigracija (izravno ili s odgodom) i to kao derivat svekolikog zaostajanja otočnog prostora. Procjenjuje se da je 1880–1948. ukupno s naših otoka emigriralo oko 95.000 ljudi (glavnina u prekomorske zemlje). Nakon Drugoga svjetskog rata iseljavanje je nastavljeno poprimivši obilježje egzodusa. Zanimljiv je nalaz da su u cijelom razmatranom razdoblju egzistirale osjetne regionalne razlike, prije svega u dinamici i intenzitetu smanjenja broja stanovnika. U razdoblju 1910–1948. naj-jaču depopulaciju ima srednjodalmatinsko otočje, dok u poslijeratnom prednjači sjevernodalmatinsko (1948–1981. smanjenje iznosi 36,6%). Pokazalo se da je populacijsko pražnjenje najjače zahvatilo skup malih otoka, te jače vanjski od unutrašnjeg otočnog niza. Podaci za naselja govore da depopulira 250 naselja (88% ukupnog broja naselja), tj. ima manje stanovnika 1981. nego 1948. godine. Među njima je gotovo polovina (47,6%) imala smanjenje veće od 50%. Utvrđeno je da je među naseljima u unutrašnjosti otoka dvostruko veći udio depopulacijskih naselja nego što je u skupu otočnih naselja »uz more«. Sudeći po sadašnjim demografskim prilikama među depopulacijskim naseljima dominirat će i dalje degresijski trend. Pomoću demografskih pokazatelja utvrđen je skup od 76 naselja (26,8% ukupnog broja naselja) koja će najvjerojatnije izumrijeti u doglednoj budućnosti. Najveći je udio budućih »mrtvih sela« na kvarnerskim otocima. Posebice zabrinjava podatak da će od 28 otoka s po jednim naseljem čak njih 14 ostati bez jedine aglomeracije stalnih stanovnika; postat će tek puki geografski pojmovi.