Suvremena migracijska obilježja statističkih jedinica Republike Hrvatske

Sažetak

U članku se analiziraju osnovni demografski procesi u Republici Hrvatskoj (NUTS 1), u njenim statističkim makroregijama (NUTS 2) i županijama (NUTS 3) u međupopisnom razdoblju 2001. – 2011. U teorijskom dijelu raspravlja se o optimalnom ustroju i uspostavi statističkih makroregija te o utjecaju demografskih čimbenika na njihovo formiranje. Autori se kritički postavljaju prema kvaliteti i sadržaju pojedinih demografskih kategorija u posljednjem popisu stanovništva te njegovoj neusporedivosti s prethodnim popisima. I nadalje je prisutna depopulacija srednjeg intenziteta, međutim teritorijalno veliki dio hrvatskog prostora zahvaćen je tim nepovoljnim obilježjem općega kretanja. Naime samo su Grad Zagreb i Zagrebačka županija u Kontinentalnoj Hrvatskoj u posljednjemu desetljetnome međupopisnom razdoblju zabilježili porast broja stanovnika, dok je u Jadranskoj Hrvatskoj takav slučaj samo u Zadarskoj i Istarskoj županiji. Obje sastavnice općega kretanja stanovništva Hrvatske, prirodno kretanje i migracijski saldo, imaju negativni predznak. Od 21 NUTS 3 jedinice samo su dvije imale prirodni prirast (Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska), dok su ostale županije, pa čak i imigracijske, registrirale prirodni pad stanovništva. Iz migracijskih podataka očito je da se Hrvatska demografski polarizirala na Zagreb i okolicu kao gospodarsko i demografsko središte države te na priobalne županije, koje gospodarski razvoj i donekle migracijsku atraktivnost uglavnom temelje na još uvijek ekonomski atraktivnom turizmu. Većina županija Kontinentalne Hrvatske čini slabo razvijena, periferna područja depopulacije i općenito demografskog nazadovanja.