Pad "željezne zavjese" i izgledi "europske tvrđave" – perspektive europskih migracija Istok–Zapad

Sažetak

Autor prvo daje pregled glavnih poslijeratnih, eminentno političkih, migracijskih tokova iz Istočne u Zapadnu Europu. Pad "željezne zavjese" mnogim Istočnoeuropljanima osnažio je nadu da će konačno slobodno moći migrirati na Zapad, u potrazi za boljim životom. No istočnoeuropske granice otvorile su se u situaciji kad su razmjeri azilantskih i ilegalnih migracijskih tokova u zapadnoeuropskim imigracijskim zemljama postali zabrinjavajući, a u javnosti osnažila protumigrantska raspoloženja. Posljednje godine agonije "realnog socijalizma" obilježene su naglo rastućim vanjskim migracijama iz prostora Istočne Europe. Hoće li u neposrednoj budućnosti ovaj trend biti nastavljen ili čak ojačan? Masovni mediji prenose i često dramatiziraju različite prognoze političara i stručnjaka s brojnih skupova posvećenih ovom pitanju. Autor ide tragom, u međuvremenu započetih, temeljnih ekonomskih, socijalnih, demografskih i kulturoloških istraživanja i analiza, da bi se ustanovile pouzdanije pretpostavke o europskim migracijskim perspektivama. Utvrđuje osnovne karakteristike migracijske situacije u Zapadnoj Europi uoči društvenopolitičkih promjena na Istoku. Zatim sagledava, s različitih aspekata, istočnoeuropske migracijske potencijale u usporedbi sa zapadnoeuropskim imigracijskim potrebama. Na kraju iznosi neke prijedloge za reguliranje transeuropskih migracija Za raspravu o budućim migracijama Istok–Zapad svakako je ključno golemo područje bivšega Sovjetskog Saveza, kojemu je stoga u članku posvećena posebna pažnja. Osim toga, naznačeni su migracijski izgledi Poljske, kao tradicionalno izrazito emigracijske zemlje, te Mađarske, kao primjera prostora s malim mi-gracijskim potencijalima, no koji postaje imigracijski atraktivan, osobito kao tranzitna migracijska destinacija. U zaključku autor podržava stav većine stručnjaka da politika "zatvorenih granica" nije primjereno ni djelotvorno sredstvo, da bi se masovne migracije zaustavile, odnosno da nije realno graditi "Europsku tvrđavu". Umjesto toga predlažu se različite, parcijalne ili sustavne strategije smanjivanja ekonomsko-socijalne neravnoteže između Istoka i Zapada. Pri tome i stručnjaci i političari sve više dolaze do spoznaje da se migracijski tokovi ne mogu regulirati samo na odredištu, nego ponajprije na izvorištu. U slučaju postsocijalističke Istočne Europe to znači da se moraju naći integralne strategije razvitka i modernizacije, kojima bi se dugoročno smanjili generatori barem "nepotrebnih migracija".