Odgojno-obrazovni sustav i etnički konflikt (primjer bivše Jugoslavije)

Sažetak

Etnička i kulturna raznolikost (bivšega) jugoslavenskog prostora utjecala je i na potrebu za autonomnošću obrazovanja u pojedinim republikama. No, svojevrsnu fleksibilnost i decentralizaciju odgojno-obrazovnog sustava nadmoćno je natkrilio strogi nadzor ideološkog centra. Integrativna uloga (dogmatske) marksističke ideologije implicirala je nadnacionalnu ideologijsku povezanost jugoslavenskih naroda koja nije imala razumijevanja za potpunije iskazivanje nacionalnih raznolikosti i osjećaja. Upletanje državne ideologije u odgojno-obrazovni sustav činilo je taj sustav nemodernim: tromim i nesamostalnim. Izvana (odozgo) postavljeni ciljevi nisu odgovorili stvarnim zahtjevima višenacionalnog društva. Konfliktna situacija na prostoru (socijalističke) Jugoslavije iznijela je na vidjelo i manjkavosti odgojno-obrazovnog sustava. Ponekad su se ti nedostaci koristili kao sredstvo političke manipulacije i etnomobilizacije (primjer Srba u Hrvatskoj), a dijelom su iz njih izvirali i razlozi nezadovoljstva i poneki uzroci konflikta (primjer Albanaca na Kosovu). Različita (čak i kontradiktorna) argumentacija o ugroženosti nacionalnih (etničkih) specifičnosti u odgoju i obrazovanju upućuje ipak na zajednički izvor nezadovoljstva – kontrolu ideološkog centra nad odgojno-obrazovnim sustavom. Prvo popuštanjem utjecaja ideološkog izvora državne kohezije i na kraju njegovom iscrpljenošću presahnula je i njegova dominacija nad odgojno-obrazovnim sustavom, a dotad latentni konflikti sve su se jasnije iskazivali.