Iseljavanje iz Hrvatske od 1900. do 2001.: demografske posljedice stoljetnog procesa

Sažetak

U razmatranom se razdoblju, 1900. – 2001., s prostora današnje Republike Hrvatske iselilo oko 2,3 milijuna osoba. Doseljavanje je ublažilo odljev »ljudskoga kapitala«; nadomjestilo je gotovo polovinu ukupnoga iseljenoga kontingenta. Migracijski »bilančni manjak« odnio je 33,4% prosječnog broja stanovnika, ili 52% ukupne prirodne promjene (prirasta). Malo je zemalja koje su imale tako značajni gubitak stanovništva u vanjskoj migraciji. Ukupni populacijski gubici Hrvatske u razmatranom razdoblju iznose oko 1,89 milijuna osoba, a pojedine kategorije imaju sljedeći udio: negativna bilanca vanjske migracije 63,3%, ratni gubici 32,7% i epidemije 4,0%. Da nije bilo vanjske migracije (dakle u hipotetično »zatvorenoj populaciji«), Hrvatska bi 2001. imala najmanje 6,22 milijuna stanovnika, ili 40,1% više od popisanoga broja. Dugoročni (odgođeni) učinci iseljavanja također su došli do punog izražaja. Iseljavanjem najvitalnijih dobnih skupina došlo je do sužavanja fertilnih kohorti te posljedično do smanjenja rađanja i povećanja stope smrtnosti. Početkom devedesetih zabilježena je negativna stopa prirodne promjene. Na biološku (prirodnu) depopulaciju djelovalo je više čimbenika, no na prvome je mjestu iseljavanje. Neprekidno i snažno iseljavanje, odnosno negativna migracijska bilanca, jedan je od glavnih razloga što se Hrvatska našla u skupini deset europskih zemalja s najstarijom populacijom. Nakon 19. stoljeća, u kojem je populacija Hrvatske udvostručena, i 20. stoljeća, u kojem je zabilježen slabi rast (40,4%), 21. stoljeće obilježit će depopulacija. Među mnogim čimbenicima koji utječu na takvu demografsku perspektivu Hrvatske važnu ulogu ima izrazito negativna bilanca vanjske migracije iz analiziranoga stoljetnog razdoblja.