Proces nacionalnog samoodređenja naroda Srednje i Istočne Europe: bilanca prema koncu 20. stoljeća

Sažetak

Rad je posvećen razmatranju, s gledišta teorije, jednoga od ključnih procesa u europskoj povijesti 19. i 20. stoljeća − samoodređenju naroda. Autor uspoređuje povijesno iskustvo i sadašnju političku praksu u zemljama Istočne i Srednje Europe, uključujući (bivši) Sovjetski Savez i SFRJ, te Rusiju, Hrvatsku i Srbiju. On izdvaja tri modela samoodređenja svakog evropskog naroda: u višenacionalnoj državi (primjerice u Austro-Ugarskoj, Rusiji, bivšoj SFRJ i slično), u polietničkoj zajednici (Slaveni, Nijemci, Ugrofinci), i u povijesno-zemljopisnom regionu (Istočna, Srednja i Zapadna Europa). Pojam "narod" ("nacija") on odvaja od pojma "narodnost" ("etnos"). Prema njegovom mišljenju. demokratska država može biti samo polietnička i zasnovana na građanskom društvu. Međutim, raspad Sovjetskog Saveza, kao i Jugoslavije, bio je povijesno neizbježan. Nacionalna država nije nužno isto što i demokratska država.