Katastrofe i migracije: kritičko-hermeneutički pristup

Sažetak

Polazeći od Sorokinova dualističkog (»unutrašnjeg« i »vanjskog«) objašnjenja kretanja te od proširenoga kritičko-hermeneutičkog poimanja svijeta života, u radu se najprije analiziraju neki primjeri mitologema/ideologema o migracijama. Nadalje se razmatraju povezanosti između katastrofa i migracija u životinjskom i ljudskom svijetu te kretanja stvari i ideja, posebno mita o »seobi duša«. Glavna (hipo)teza odnosi se na suvremeno zaustavljanje masovnih migracija ljudi s Juga na Sjever i uzima se kao posljedica propadanja ključnih projekata razvoja proizišlih iz ideologija liberalizma i socijalizma, pri čemu se, kao antimodernizacijski odgovor, u dijelu Juga reaktivira mitologem »seobe duša«. Katastrofe su, kao uzrok (masovnih) migracija, interpretirane kao fenomeni svijeta života na dva načina. Prvo, kao predmet vjerskih i znanstvenih svjetonazora koji postuliraju ništavilo ili nestanak (pojedinih) vrsta, kao preduvjet stvaranja (svijeta ili novih živih vrsta). Drugo, katastrofe su reinterpretirane s gledišta koncepta mnogostrukih univerzuma, koji je manjim dijelom analitički, a većim dijelom hermeneutički. U kozmologijama carstava prevladava ili idejni ili materijalni element monistički shvaćenog univerzuma. Uzdizanjem jednoga elementa na račun drugoga život se pojmovno cijepa na besmrtnu »migrantsku« dušu i propadajuće »starosjedilačko« tijelo (idealističko rješenje), odnosno gasi skupa s tijelom (materijalističko rješenje). Egzodus se kao motiv pojavljuje u gotovo svim kulturama skupa s mitom o »seobi duša«. Mit se danas reaktivira u područjima obuzetima militarističkom idejom »svetog rata«. U uništavajućem pohodu na svijet života ukrštaju se dva dugotrajna procesa koja potkopavaju (utopijsku) nadu u bolji život. Jedan se odnosi na širenje kapitalističke tržišne centrifuge, koja vodi siromašenju najvećeg dijela društava na Jugu. Drugi proces račva se u sekularnom smjeru (iseljavanje u sigurnije geografske prostore) i, jenjavanjem sekularnih migracija, sve više u iluzornome, apokaliptičkom smjeru. Jedini preostali mogući odgovor na tu rušilačku prijetnju golemih razmjera jest prevođenje ideje o mnogostrukom univerzumu u nova svjetska ulaganja, u (alternativni, pluralni) razvoj Juga (i Sjevera). Na taj način potencijalni iseljenik sudjeluje u izgradnji svoje zavičajne sredine, što iseljavanje u udaljene prostore čini nepotrebnim ili predmetom slobodnog izbora.